CaRoBnI sVeT sNoVa
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
CaRoBnI sVeT sNoVa

forum gde mozete naci sve, druziti se, saznati sve sto vas zanima, steci prijatelje, podeliti vase tajne i pricati o svemu.... pridruzite se!!!
 
PrijemPrijem  PortalPortal  GalerijaGalerija  Latest imagesLatest images  TražiTraži  Registruj seRegistruj se  Pristupi  

 

 Sablasti nemirnih mora

Ići dole 
AutorPoruka
Annie Marie
Admin
Annie Marie


Broj poruka : 473
Datum upisa : 15.10.2010
Godina : 29
Lokacija : Beograd

Sablasti nemirnih mora Empty
PočaljiNaslov: Sablasti nemirnih mora   Sablasti nemirnih mora EmptyUto Nov 23, 2010 1:04 am

Susret s utvarom


Pojavljivali su se iznenada, iz maglovitog ili olujnog obzorja, gotovo, po pravilu, s nedirnutim teretom, ali bez posade. Ponekad su na njima zaticani mumificirani kosturi i poneki preziveli brodski ljubimac. Fantomski brodovi postali su s vremenom misterija koja vec vekovima rasplamsava mastu istrazivaca i pomoraca...

***********

"Vec 24 dana ”Sornado? je sekao lelujavu morsku pucinu. Na desetak milja od Rta Arenas, na jugu Juzne Amerike, nebo se najednom smracilo, a more pomodrilo i uspenusalo.
Iskusni je zapovednik Dan McKane znao sto ce uslediti za nekoliko trenutaka. Zato je posadi izdao naredbu da bude u punoj pripravnosti. Uskoro je more, uistinu, poludelo. Munje su zlokobno presecale mracno nebo, prstali su gromovi, a jedrenjak se propinjao i plesao po volji olujnog mora.
Nitko ne zna koliko je more dugo besnelo. Svi se secaju necega drugog. Kada je mracno nebo presekla vatrena nit munje, blesnulo je zaslepljujuce svetlo otkrivajuci juzni obzor gde se, na trenutak, poput utvare, pojavio drugi jedrenjak, iscepanih jedara. Pomahnitalo je skakao s jednog vala na drugi. Tog momenta, s krme se prolomio vrisak.

Susret s utvarom

Kapetan je McKane zaprepasceno zurio u kormilara cije je neizbrijano lice bilo izobliceno od uzasa:
- Jedrenjak! Ukleti jedrenjak!...- vikao je uplaseno kormilar. - Mestre, tamo je ukleti jedrenjak! Gotovi smo!...
Gledajuci u prestravljenog coveka i zapovednika je ispunila neka tiha jeza.
-Gotovi smo!... Gotovi!... - mrmljao je kormilar unezvereno gledajuci prema olujnoj morskoj zavesi. Zatim je ispustio kormilo i nesvestan svojih postupaka, kao da je hipnotiziran, potrcao prema brodskoj ogradi. Ali kapetan je bio brzi. Zamahnuo je svom snagom i njegova golema pesnica, pogodila je poput malja izbezumljenog coveka. Kormilar je zastao, kao da je naletio na nevidljivi zid, a zatim je bez reci pao. Izgubio je svest.

McKane je zgrabio kormilo i zapoceo neizvesnu bitku s razbjesnjelim morem. U svom dugom mornarskom zivotu ne jednom je slusao price o ukletim brodovima, koji lutaju olujnim morima, donoseci onima tko ih vidi neizvesnost i nesrecu. Najcesce su se, prema mornarskim kazivanjima, pojavljivali u nemirnim i olujnim morima, nagovestavajuci tako zlu kob.

Dramaticna noc

Oni mornari koji bi ih videli, kazu izvesca, vrlo su cesto zapadali u neko neobjasnjivo dusevno stanje, takozvano "pomorsko ludilo", i bacali se zivi u uskovitlano more. Zbog toga su brodolomi i bili cesti, a prezivelih veoma malo. Ostajale su samo uspomene i legende, koje su kruzile svim mornarskim sastajalistima sveta, unoseci strah i nemir u duse cak i najiskusnijih pomoraca.
Boreci se da jedrenjak odrzi na razbesnjelim morskim valovima, McKane se pitao nije li jos netko od mornara zametio ukleti jedrenjak. Snazno je stisnuo kormilo, vesto manevrirajuci cas levo, cas desno. Za to je vreme nesretni kormilar lezao u nesvesti kraj vrata kabine o koja su zlokobno udarali morski valovi.

Bitka sa pomahnitalim morem trajala je celo poslepodne i dobar deo mracne noci. Tek negde u sam osvit zore, nestalo je olujnih oblaka, a vetar je oslabio i more je, napokon, pocelo da se smiruje. Dan McKane je mogao da odahne i napokon da se posveti navigacionoj karti. Utvrdio je, srecom, da ih oluja nije mnogo odnela s njihove rute.
Nalazili su se izmedu Rta Arenas i Magellanovog prolaza, kada se na vratima pojavio kormilar, koji je u medjuvremenu bio zbrinut i smesten u svoju kabinu. Na njegovom licu bio je izraz ocite nelagode i upravo je spremao da se izvine zapovedniku, kad mu se u dubokim plavim ocima ponovo pojavio uzas:
- Kapetane, gledajte!...- povikao je uspaniceno, gledajuci prema pramcu. - Ukleti jedrenjak!... Boze, sanjam li ja to ponovo?!...
Siroti covek nije mogao da izdrzi novo uzbudenje. Noge su mu otkazale i on se skljokao na pod. Ponovo je izgubio svest. "

odlomak iz knjige "Sablasni jedrenjaci"
Nazad na vrh Ići dole
https://carobni-svet-snova.forumsr.com
 
Sablasti nemirnih mora
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
CaRoBnI sVeT sNoVa :: PaRaPsiHoLoGiJa-
Skoči na: